Psihički Poremećaj

Kategorija "Psihički poremećaj" obuhvaća lijekove koji se koriste pri liječenju širokog spektra mentalnih i ponašajnih stanja. Tu su preparati namijenjeni upravljanju simptomima depresije, anksioznosti, psihoza, bipolarnog poremećaja, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, kao i lijekovi koji pomažu pri problemima spavanja, kognitivnim smetnjama i nekim neurološkim stanjima koja prate psihijatrijske simptome. Riječ je o skupini lijekova koja je heterogena po mehanizmu djelovanja i načinu primjene.

U praksi se ovi lijekovi upotrebljavaju za različite kliničke potrebe: smanjenje tjeskobe i paničnih napada, ublažavanje depresivnih simptoma, kontrolu pozitivnih i negativnih simptoma psihoze, stabilizaciju raspoloženja kod bipolarnog poremećaja te poboljšanje koncentracije i kontrolu ponašanja u ADHD-u. Neki preparati služe za održavanje postignute stabilnosti dugoročno, dok drugi pomažu u akutnim situacijama ili pri simptomatskom olakšanju tijekom napada.

Vrste lijekova u ovoj kategoriji uključuju antidepresive (različite klase), antipsihotike tipične i atipične, stabilizatore raspoloženja, anksiolitike i ne-sedativne lijekove protiv anksioznosti, stimulanse ili njihovu alternativu za poremećaje pozornosti, antiepileptike koji se koriste i kao stabilizatori raspoloženja te nootropike i lijekove za kognitivne smetnje. Među primjerima su anafranil (triciklički antidepresiv), buspar (buspiron), clozaril (klozapin) i thorazine (klorpromazin), koji ilustriraju raznolikost terapijskih pristupa.

Neki lijekovi u ovoj skupini imaju vrlo specifične indikacije i zahtijevaju posebnu pažnju pri primjeni. Primjerice, lithobid (litij) i clozaril često se prate laboratorijski zbog potencijalnih nuspojava, dok lijekovi poput strattera (atomoksetin) i provigil (modafinil) imaju primjene kod poremećaja pažnje i pospanosti. Antikonvulzivi poput tegretola (karbamazepin) koriste se i u psihijatriji kao stabilizatori raspoloženja, a sredstva za neurodegenerativne poremećaje, primjerice namenda (memantin), posebno su usmjerena na kognitivne probleme.

Opći sigurnosni aspekti uključuju mogućnost nuspojava kao što su pospanost, promjene u apetitu ili težini, poremećaji pokreta, kardiovaskularne ili metaboličke posljedice te interakcije s drugim lijekovima. Neki preparati mogu zahtijevati postupno uvođenje ili postepeno prekidanje kako bi se smanjio rizik od nuspojava. Propisivanje i nadzor nad liječenjem obično uključuju procjenu koristi i rizika te praćenje utjecaja na dnevno funkcioniranje.

Prilikom odabira lijeka korisnici često uzimaju u obzir očekivanu učinkovitost za specifične simptome, profil nuspojava, način i učestalost doziranja te stanje drugih bolesti i lijekova koje uzimaju. Važno je da su mnogi od ovih lijekova dostupni isključivo na recept te da razlikovanje između kratkotrajnog i dugotrajnog liječenja, kao i praćenje sigurnosti, igra ključnu ulogu pri postavljanju terapijskog plana. Nazivi poput mellaril, loxitane, myslone, nootropil ili skelaxin prikazuju kako se u praksi koriste i manje uobičajeni preparati s različitim namjenama unutar šireg područja psihičkih poremećaja.